Zabavljali smo se od prvog razreda srednje škole… ja siromašna, on još siromašniji, ali u tim godinama nam to nije predstavljalo problem, voljeli smo se i to je bilo dovoljno da budemo najsretniji na svijetu. Međutim kako smo rasli, sazrijevali shvatili smo da se od ljubavi ne živi. Nakon 5 godina zabavljanja raskinuli smo, plakao je on, plakala sam ja, bol koju nikada neću preboljeti, ali morali smo tako. Nismo željeli da naša djeca prolaze kroz ono što smo on i ja prolazili.
Nedugo nakon toga preko interneta sam upoznala nekog momka iz Australije, dopisivali smo se par mjeseci i on me zaprosio, rekao je da će doći zbog mene, da se vjenčamo kako bih što prije mogla otići kod njega u Australiju. Pristala sam… došao je, vjenčali smo se iako prema njemu nisam osjećala baš ništa, ali bio je izlaz iz siromaštva i nisam mnogo razmišljala. Nakon nekih 6 mjeseci sam otišla u Australiju i prvi da se šokirala.
Momak za kojeg sam se udala je... OSTATAK TEKSTA PROCITAJTE KLIKOM NA SLIKU ISPOD...
Primjedbe
Objavi komentar